Aktuelno Arhiva Kultura Naslovna Pisci i ostali umetnici PRILOZI

Nova knjiga Kaplana Burovića, SKENDERBEG PO DRUGI PUT MEÐU SRBIMA

Piše : Ilija VUČIJAKOVIĆ(tragovi-sledi.com) Ima koji mjesec što je izašla iz štampe nova knjiga Kaplana Burovića, zbirka kratkih satira, pod naslovom SKENDERBEG PO DRUGI PUT MEÐU SRBIMA, koja nas po naslovu potsjeća na Radoja Domanovića i njegovu poznatu satiru Marko Kraljević po drugi put među Srbima. Iako sa njom nema nikakve veze, svojim naslovom ona nedvosmisljeno govori da je ovaj naš Burović jedan dosledan i vrlo dobar sledbenik našeg poznatog satiričara.

Knjiga Burovića je podjelena u tri dijela: Jugoslovenske satire, albanske satire i švajcarske satire, koje manje-više odgovaraju i po vremenu njihovog pisanja trima periodama njegovog stvaranja.
Među mnogim karakteristikama, koje odlikuju ove satire, jeste i činjenica njihove tijesne povezanosti sa aktuelnom stvarnošću, koja se – između ostalog – ogleda i u tome što su mnoge od ovih satira povezane za istorijske ličnosti, za savremene ljude, koji su još uvijek živi.
Tako, pored Skenderbega i Kralja Nikole Petrovića, koji pripadaju prošlosti, tu se govori o Titu i njegovoj Jovanki, o Milovanu Ðilasu i drugim književnicima, kao što su Mihailo Gazivoda, Biljana Živković, Petar Milatović, Murteza Peza, Adem Demači, Adem Gajtani, Ljutvi Rusi, Redžep Ćose, o udbašima Kočo Tuljevski, Krsto Burić, Gligor Zamfirovski, Bahri Briski, Redžep Bunjaku, Nafi Čegrani, Ilija Petrović, o ličnostima kao Vojislav Dančetović, Jovan Pečenović, Vladimir Pavičević, Jusuf Lika i puno drugih.
U albanskim satirama se govori o Enveru Hodži i njegovoj Nedžmiji, o Ramizu Aliji, Fatos Nano, o presjednicima Albanije Hadži Leši i Sali Beriša, o književnicima Albanije Kin Duši, Blažo Silić, Kasem Trebešina, Filip Ndocaj, Ndrek Ljuca, Eglanina Mandija, Bajram Kovači, Sadri Ahmeti, Ismail Kadare i njegova Elena, Kolj Jakova, Mehmet Muftiu, Dimitar Šuterići, Kičo Bluši, Sabri Godo, Bedri Muftari, o ličnostima kao Milan Vaso-Brajović, Hasan Dulđeri, Abdi Baleta, Sitki Hodža, Simon Jubani, Kočo Papa, Ðerđ Mole, Tuši Foto, Ahmet Sadiku, Tefik Dedinca, Uran Kaljakula, Mučo Bazaj, o esešovcima (albanski udbaši) Ilir Mustafaraj- zamjenik ministra Unutrasnjih poslova Albanije, Hajri Ljeskaj, Minir Tirana, Skender Škupi, Veselj Baljeci, Adem Istrefi, Agim Ðakova, Daut Gumeni, Alfred Leli, Ećrem Bejo Pljaku i drugi.
U švajcarskim satirama primjetili smo kao stvarna imena Švajcarace Wolfgang Schneelöcher, Antoine Charle Ferrero, Rene Ekuije, pa i Albanac Astrit Leka, Srbin Radovan Milić i drugi.
Preko svih Burović govori o sebi, o svojoj djeci, vjerenicama, ženama, o svojim roditeljima, braći i sestrama, rođacima, drugovima, nedrugovima i njegovim zemljacima – Ulcinjanima.
Pada u oči da se on posebno zauzeo ličnošću Ismaila Kadare, najveći enveristički književnik Albanije, koga su njegove kolege lansirale na Zapad kada je u Albaniji počelo vrenje naroda i očekivalo se isto ono što se desi u Rumuniji sa Čaušeskim, njegovom ženom i sinom od 10 godina, koje pobunjeni narod likvidira fizički, streljanjem. Da ne dopadne u ruke naroda, Ramiz Alija inscenira bjegstvo Ismaila na Zapad, a sa posebnom misijom da se dočepa vrha albanske emigracije, da je manipuliše i stavi u službi albanskog SIGURIMI-a i tako spriječi da se oni domognu vlasti u Albaniji. Ramiz Alija se spremao da ustupi vlast Ismailu, koji bi se vratio iz Pariza kao Vaclav Havel u Češkoj, ali mu to ne dozvoli Sali Beriša, koji u međuvremenu sjede na fotelu presjednika Albanije i dočeka u Tirani Ismaila laktom.
Ismail Kadare je na Zapadu imao i ovu dužnost: da se dočepa Nobelove nagrade i da spreči afirmiranje akademika, prof. dr Kaplana Burovića kao disident Br. 1 Albanije. Zato se on pretstavi kao disident, pa i kao disident Br. 1 Albanije, Evrope i svijeta, za što je podržan svestrano ne samo od Enverovaca Albanije i albanske dijaspore, posebno one sa Kosova, već i od francuskih « socijalista » i « komunista », koji – preko svog lista L’HUMANITE – objaviše monstruozne laži protiv Akademika Burovića, spremljene za to u kuhinji Tirane, lično od Ramiza Alije. Preko L’UMANITE-a indoktriniani su protiv Akademika Burovića i svi ostali « socijalisti » i « komunisti » Zapada, posebno oni Švajcarske, koji – čim je stigao Akademik u Švajcarskoj – izolirali su ga i blokirali, ne dozvoljavajući mu da dâ ni najmanji intervju, bože sačuvaj da objavi bilo i najmanju brošuru. Ovo oni čine i dan-danas, iako im je Akademik probio sve blokade i, pored Titoista i Enverovaca, demaskirao je i njih preko medija za sve zločine koje su mu učinili i čine mu svakodnevno.
Kako se zna, iako nije realizirao cilj da se dočepa Nobelove nagrade, za što najveću zaslugu ima Akademik Burović sa njegovom knjigom PRAVO LICE ISMAILA KADARE, objavljena u Ženevi 1992.godine, Kadare sa albanskom mafijom na vlast je uspio da spriječi afirmiranje Akademika Burovića na vrijeme, pa i da u međuvremenu nahuška Albance Albanije i njene dijaspore protiv njega, razumije se – falsifikatima, lažima i klevetama, svakojakim paskvilama. Pomogli su ga u ovome svestrano i oni iz jugoslovenske titoističke mafije, kao i sve “socijalističko-komunističke” mafije Zapada i svijeta, svestranim podržavanjem.
Sâm samcat, kao slamka među vihorove, akademik se borio protiv svih i – na kraju – pobjedio, zahvaljujući istini, koju je – i pored medijske blokade – svojim samoodricanjem uspio da iznese na svetlost dana i da je pretstavi svijetu ne samo na svom, srpskom jeziku, već i na strane jezike.
Pobjeđen, Ismail Kadare se povlači sa bojnog poprišta: Tako – ON, koji se Albancima pretstavio kao najveći nacionalista, priznade javno, pismeno, da nije nacionalista. A pošto vide da ga niko ne prihvaća ni za najobičnijeg disidenta, priznade da nije ni disidenta. Knjige koje je objavio protiv Akademika Burovića, sada preštampava, brišući iz njih i samo njegovo ime.
Poraz Ismaila Kadare je svestran i flagrantan za sve, posebno za njega. Sa druge strane, trijumf Akademika Burovića se vidi i iz albanske štampe: iako im je zabranjeno da pišu pozitivno za Akademika Burovića, tu i tamo, ne samo imenima običnih ljudi, već i imenima naučnika, profesora i doktora nauka, pa i akademika, preko svega i firmom Akademije nauka i umjetnosti Prištine, Akademiku Buroviću se priznaje pobjeda.
Za ovu pobjedu značajnu ulogu su odigrale i mnogobrojne satire, koje je Kaplan Burović napisao o Kadareu i objavio ih je blagovremeno ne samo na albanskom jeziku, već i na drugim jezicima. Preštampanih, znači ne sve, u zbirci SKENDERBEG PO DRUGI PUT MEÐU SRBIMA imamo ništa manje već 13, gdje je glavna ličnost Ismail Kadare. Kako vidimo iz njihovih fusnota, sve su one prethodno, blagovremeno, objavljene po raznim listovima, revijama, časopisima, posebno preko sajtova, prije svega na albanskom jeziku, zatim i na drugim jezicima. U većini slučajeva ih je sâm Burović preveo i slao za obajvljivanje, ali su neke prevedene i od drugih, pa su ih drugi i preštampavali, sigurno zato što su im se svidele.
Kao i ostale satire, i ove o Ismailu Kadare, skoro sve se zasnivaju na stvarne događaje, ili djelimično stvarne, koje je Kaplan Burović uzeo iz njegovog života, pa ih dotjerao, uobličio, retuširao i obradio na umjetnički način da bi poprimile onaj oblik i poslužile namjenjenoj ideji, cilju. Tako da svi, pogotovo oni koji poznaju Ismaila Kadare, njegov život i njegovo stvaranje, prihvatili su ove satire kao doslovno biografske epizode iz života ovoga. Konkretno:
NAJVEĆA GLAVA ALBANIJE.– U ovoj satiri se govori o Enveru Hodži, ministru Unutrašnjih poslova Kadri Hazbiji i književnicima Kin Duši i Ndoc Nikaj. Na prvi pogled Ismail Kadare je epizodna ličnost. U stvari ona nam ispada centralna ličnost satire i o njemu se na umjetnički način, indirektno, kaže od svih poznata istina da je Ismail Kadare bio spijun SIGURIMI-a, albanski pandan jugoslovenske UDB-e.
ŽALJENJE ISMAILA KADARE.- Preko medija Ismail Kadare je stvarno izjavio da mu je najsrećniji dan u životu bio kad je saznao da su Akademika Burovića uhapsili. I eto odgovora od strane Burovića: Enver Hodža uzima na telefon Kadarea i javlja mu da je Kaplan uhapše. Ovaj mu izjavljuje žaljenje što nije i njega pozvao da prisustvuje tom “srećnom” činu.
MUKA ISMAILA KADARE.- Pošto se pretstavio svijetu kao disident, Kadare je bio na muci kako da to dokaže. Pritiče mu u pomoć njegov Enver, koji naređuje Kadri Hazbiji da ga uhapsi u zloglasnom zatvoru Bureli, u istoj ćeliji sa disidentima Kin Duši, Kaplan Buro, Vanđo Lešo i drugi. Kadare se naježi i moli ministra da ga ne vodi u tu ćeliju, jer će mu pomenuti tražiti računa za izjave i svjedočenja pred sudom protiv njih.
-A gde da te stavim, o crni Ismaile?! Ima li književnika, umetnika i intelektualca protiv koga nisi dao tvoje izjave?! Ti si nam dao izjave i za mrtve, za Ðerđa Fištu i Miđeni-a, kamoli za žive?!- kaže mu ministar.
Srećan što je to vidio u snu i što nije u zatvor, Ismail izjavljuje: “Ne, ne, ja nisam disident! Ja nikada nisam ni pretendirao za bilo kakvu disidenciju!” Kako se zna, ova izjava je dokumentirana istina.
ISMAIL KADARE.- Kad ga Enver primio u Partiju, Ismail Kadare je stvarno izjavio da sve političke uhapšenike Burelja treba oškopiti. Kad se otkri da je Ismail grabio pare albanske sirotinje iz tzv. obmanjujućih piramida Sali Beriše – dovde je sve dokumentirana istina – Ismaila strpaše u zatvor Bureli i to u ćeliji gdje su se škopili politički uhapšenici. Tada on pomamno poče da udara na vrata i da traži od policajca da ga premjesti u neku drugu ćeliju, gdje se ne škope osuđenici. Sa dna ćelije, izmožden od višedecenijskog zatvora, kaže mu Kaplan:
-Ne boj se; Ismaile! Neće tebe oškopiti Enver Hodža, jer ti nisi politički uhapšenik! Ti si običan, ordinaran, lopov, pljačkaš…Zato-o, znaš kako…prekini to urlanje i dođi, sedi ovde, pored mene, jer ima više decenija što si zaslužio ovaj bajbuk, pa te od vremena i čekam ovde!
-O Kaplane!- uskliknu Ismail zgranut, kao izbezumljen,- ne poznaješ ti ove još! Dok budu saznali da ja nisma politički uhapšenik, da sam običan lopov, otimač, ostadoh ja bez muda!
LAŽNO LICE ISMAILA KADARE.- Kad je Akademik Burović objavio prvu knjigu o Kadareu, čitaoci su ga pitali: -Zašto, Profesore, prodajete tako jeftino PRAVO LICE ISMAILA KADARE?, na što im ovaj odgovara:
-Pa zato što nam je njegovo lažno lice koštalo jako-jako skupo!
KAKO POSTADE ISMAIL KADARE AKADEMIK?-Jedna od dužnosti kojima je zadužio SIGURIMI Kadarea na Zapad jeste i da prostudira koja je razlika između Albanki i Francuskinja. Pošto je pomno prostudirao Francuskinje po kuplerajima Pariza, a Albanke je prostudirao od vremena u Albaniji, došao je do zaključenja da Albanke stavljaju guzicu u gaće, dok Francuskinje obrnuto, stavljaju gaće u guzicu. Za ovo epohalno otkriće Akademija imoralnih pouka Francuske proglasila je ovog Ismaila za svog člana.
Maglašavamo da su ovu satiru Francuzi poslije godinu dana adaptirali za svoje prilike i prenijeli preko svoje televizije.
DOPUNSKI ISPITI.-Na muci albanske vlasti sa stranim diplomama, pozvaše Ismaila Kadare da im reši problem. I on im ga reši ovako: Svi Albanci, koji studiraju vani, da bi im se priznale te diplome u Albaniji, treba da na Universitetu “Enver Hodža” u Tirani polažu dopunske ispite: Istorija Partije rada Albanije i Marksizam-enverizam.
SAN ISMAILA KADARE.-Usnuo Ismail Kadare da ga Žak Širak dekorisao medaljom Legije Časti. Kad je otvorio oči, vidi da je u kupleraju Pariza i da pred njim, u iniformi legionara, defiluju prostitute, koje ga pozdravljaju kao svog komandanta.
KADARE I GABRIJEL,-Zdogovori se Kadare sa božjim anđelom Gabrijelom da ocrni svoje lice, da ga tako Gabrijel ne bi prepoznao na dan kad ga bog bude poslao po njegovu dušu. I pored toga ovaj ga prepozna, ščepa za grlo da ga zadavi. Tada Kadare uskliknu: -Gabrijele, dobro što mi dušu uze, ali zašto mi obaz ocrni?!
-Nisam ti ga ja ocrnio, Kadare! Ni ja, niti Satana! Sam si ga ocrnio, jer nisi hteo da živiš kao ostali!- kaže mu Gabrijel.
KADARE I STALINISTI.- Gola istina: Kadare je osudio Kaplana Burovića za antistalinizam, a u Parizu je preko medija izjavio da je Burović Stalinista. Kad su ga pitali novinari gdje i kad je rekao istinu, u Tirani 1970., na suđenju Akademiku, ili u Parizu 1992., Kadare je odgovorio:
-Znate kako je, mi – Albanci, govorimo prema mestu. Gde je mesto da se kaže antistalinista – kažemo antistalinista i, gde je mesto da se kaže Stalinista – kažemo Stalinista. Verujem da znate da Tirana i Pariz nisu jedno te isto. Prema tome, ono što sam rekao u Tirani, ne mogu reći i u Parizu. Sve u svoje vreme i sve na svome mestu!
APARTAMENTI KADAREA.- Dokumentirana istina: Rešenjem Albanskog parlamenta Akademiku Buroviću je priznata puna nevinost, određena novčana ošteta, pa i besplatan stan. Dan-danas Albaci laju preko medija da je Akademik kažnjen u Albaniji kao agent UDB-e (Tako je pisao Ramiz Alija i u listu L’HUMANITE/). Dan-danas mu ne isplaćuju novčanu oštetu, pa mu dan-danas ne daju ni stan. Presjednik Sali Beriša, upitan zašto mu se ne dâ stan Akademiku, odgovara:
-Ja sam odredio jedan apartman za Ismaila i drugi za Kaplana. Ismail je odmah došao iz Pariza i zauzeo oba.
PRIVATIZACIJA I KAPLAN.-Pošto je Sali Beriša smjestio u celiji zatvora u Burelju udovu Envera Hodže – Nedžmiju, Kadare je protestirao preko medija: -Da se odmah isprazni ta ćelija zatvora, jer ona pripada Kaplanu! Dokle će Sali Beriša, ovaj izgoreli konj, sa ovim nepravdama prema nama disidentima?! Nedžmija neka se odmah vrati u njen stan, jer prema zakonu ne pripadaju joj dva. Dokle ćete favorizirati Crnu Panteru, o izgoreli konje?! 
Pošto je poslušao Kadarea u vezi Crne Pantere, pa ga i proglasio za Čast nacije, očekuje se da Sali Beriša dozvoli i Akademiku da najzad privatizira tu njegovu ćeliju i da se tako i on, na kraju krajeva, poslije tolikih godina potucanja po svijetu, vrati i ustani u Albaniji.
AGENTI U RAJU.- Upali agenti u raj, pa Sveti Petar pozove Kaplana da mu pomogne da ih pronađe. Ovaj mu preporučuje Ismaila Kadare, pošto on poznaje američke i engleske agente. Sveti Petar mu kaže da je Kadare u savezu sa njima. Tada mu Kaplan kaže:-Ne sekirajte se , druže Sveti Petre, jer Kadare nikada nije bio ni sa narodom, niti sa buržujima. On je bio i jeste samo sa njegovim Enverom, njegovom crnom bandom i njegovom borbom da se pod svaku cenu održe na vlast.
Ostavljajući po strani ostale satire, od kojih su neke i mnogo ljepše od ovih (posebno ona sa naslovom ÐUBRE !), i ove satire, koje imaju Kadarea za glavnu ličnost, jesu jedna ljepša od druge, naročito ona sa Gabrijelom. Ne samo ta, već i neke druge, dostojne su antologije najljepših satira ne samo albanske i srpsko-crnogorske književnosti, već i svjetske.
Iako su ove satire lokalizirane na terenu Jugoslavije, Albanije i Švajcarske, svojom tematikom i idejama one su opšte čovječanske, posebno za Istočni svet, zvani “socijalistički”. Radnja satire KADARE I GABRIJEL se može slobodno smjestiti u bilo kojoj Istočnoj zemlji, jer ono što se desilo Kadareu sa Gabrijelom, desilo se i mnogim-mnogim drugima, koji su u borbi za preživljavanje ocrnili svoj obraz. I ne samo na Istoku !
I samo ovim satirama, Akademik Burović je tako snažno demaskirao Kadarea da ga i sami Albanci ne mogu zamisliti. Ne samo oni koji su patili i stradali od Envera Hodže (A ko nije patio i stradao od tog monstruuma?!), već i oni koji su službenom propagandom bili indoktrinirani kultom ličnosti Ismaila Kadare, i sami članovi Partije, koji bacaju pod noge svoje članske karte, dolaze iz Albanije u Ženevu, nose Akademiku Buroviću crvene karanfile, obvijaju mu ruke oko vrata i čestitajući mu, grle ga kao svog brata i oca. Njemu su još u Albaniji, još prije hapšenja, javno poljubili ruku.
Ismail Kadare, pored mnogih članaka i intervjua, replika, objavio je tri djela, tri posebne knjige, protiv Akademika Burovića, pa i sa najprljavijim riječima, psovkama. Četvrtu je objavila njegova supruga Elena. Žene Akademika Burovića, ni prva, ni druga, pa ni ova treća, ne knjige, već ni koji člančić nisu napisale protiv Kadarea. Štaviše one mu ni ime, usmeno, nigdje nisu spomenule ni za što.
Sâm Akademik Burović, pored mnogih članaka, studija, reportaža i replika, feljtona, do sada je objavio tri knjige protiv Kadarea, sve tri prepune dokumenata, činjenica, zadravih naučnih argumenata, kojima je demaskirao Kadarae kako ga do danas još niko nije demaskirao. Akademik Burović je i PRVI koji se usudio da ga kritikuje, još dok je Ismail Kadare imao iza leđa Envera Hodžu kao svog mecenu i zaštitnika. Kad je proglašena “demokratija”, a videći šta čini Akademik Burović, osmjeliše se i sami Albanci da progovore protiv njega, ali dan-danas još niko nije dostigao našeg Akademika.
Zato se – u jednom smislu – s pravom kaže da je Ismail Kadare neprijatelj Br. 1 Akademika Burovića, ali da je i Akademik Burović neprijatelj Br. 1 Kadarea. Istina je da se sa Kadareom još niko drugi nije merio, sem Akademika Burovića. Niko se do danas nije usudio da mu se suprotstavi. Naprotiv, mnogi nastavljaju dan-danas da mu ližu i ruke i noge. 
Dr. Abdi Baljeta, eks-ambasador Envera Hodže pri OUN i kolega Ismail Kadarea, izjavio je preko medija: “U mnogim suočenjima njihovih misli Kaplan Burović je nadvladao Ismaila Kadare. Faktički Jugosloven Burović je ušao u kulturi albanskog jezika kao internacionalista da učini ono što je Kadare izrazio rečima kao svoju najveću želju, ali što nikada nije ostvario delima. Teška je sfida, u prvom redu za “genija albanskih papira”, Ismaila Kadare, kad Burović piše: “Neosporna je činjenica da albanski književnici dan-danas niti su napisali i niti su sposobni da napišu jedan roman kao IZDAJA…” Vaistinu, kako se Kadare nije usudio da obori ovu sfidu Kaplana Burovića, već – i pošto je prebegao u Francusku – nastavio je da spekulira sa fantaziranom stvarnošću. Zašto Kadare ne učini kao Burović sa njegovim romanom IZDAJA? Sve što nam je rekao Burović, kao publicista, književnik i poštovani naučnik, vremenom nam izlazi i pokazuje se sasvim istinito ».
Polazeci od ovoga, Enverovci su nastojali da dvoboj Burović-Kadare prebace na drugi kolosjek, da ga prikažu kao nešto lično njihovo, kao lično obračunavanje, što tobože nema veze sa aktuelnim stanjem ni u Albaniji, kamoli i u svijetu. Istina je sasvim drukčije. Preko spomenutih satira i knjiga, koje je Akademik Burović objavio protiv Kadarea, a i bez veze sa Kadareom, prikazuje se i stigmatizira jedna monstruozna stvarnost monstruoznih monističkih režima. Setite se samo satire KADARE I GABRIJEL ! Na ovaj način, kod ovih dveju ličnosti, imamo dve strane jedne te iste stvarnosti: Ismail Kadare – kao pretstavnik jedne reaksionarne književnosti i kulture, kao pretstavnika socijal-fašističkih režima, i Kaplan Burović – kao pretstavnik nove, demokratske, progresivne književnosti i kulture, kao pretstavnika disidencije, nepomirljivog protivnika sa socijal-fašističkim režimima.
I sami albanski intelektualci su od vremena istakli da je Ismail Kadare postao kočnica demokratskog razvoja njihove književnosti i kulture, pa i same stvarnosti. Jedan od njih je i zatvorski kolega Akademika Burovića – književnik Fatos Ljubonja.
Zbirka satira Kaplana Burovića SKENDERBEG PO DRUGI PUT MEÐU SRBIMA je jedno značajno ostvarenje ne samo za njega, autora, već i za našu srpsko-crnogorsku književnost, pa i za svjetsku. Ono je prepuno idejnih i umjetničkih vrednosti, prepuno stvarnih, majstorski realiziranih, tipičnih likova naše svakodnevice, pa zato zaslužuje jednu marlivu, detalniju analizu u svim aspektima, a ne samo u ovom, u kojemu ga ja osmotrih.

About the author

Mirel Tomas

test test test test test test test test test test test test test test test test test test test test

Add Comment

Click here to post a comment