Teatarski komad „Odisej“ u Teatru Akzent 12.03. u 19 h.Tekst: Goran Stefanovski Režija: Aleksandar Popovski Igraju: Ozran Grabarić, Anita Mančič, Branko Jordan, Nataša Matjašec Rošker, Svetozar Cvetković, Boris Isaković, Jasna Đuričić, Dijana Vidušić, Franjo Dijak, Nikola Ristovski.
Ova prva velika regionalna koprodukcija ujedinila je šest pozorišta i jedan festival iz bivše Jugoslavije: „Teatar Ulysses“ Radeta Šerbedžije sa Briona, „Gavella“ iz Zagreba, Slovensko narodno gledališče iz Maribora, Atelje 212 iz Beograda, Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada, Sterijino pozorje iz Novog Sada i Teatar na navigatorot iz Skoplja.
Goran Stefanovski, po ocjenama kritike jedan od najboljih dramskih pisaca s prostora bivše države, u „Odiseju“ se podjednako referira na Homerov ep, kao i na raspad Jugoslavije. Njegov Odisej razočarani je ratnik koji se nakon završenih sukoba pokušava vratiti kući, kakva god ona bila, preispitujući čvrstoću obiteljskih spona, vjernost i dostojanstvo.
„Ovo je opojna kazališna čarolija u kojoj nema trule dnevne politke. (…) Kazališni čarobnjak Popovski jedinstvenu predstavu umijesio je i od antičkog, ali i balkanskog krvavog tijesta umetnuvši u nju i elemente mjuzikla te dječje predstave. (…) Odisej je zločinac kojem bi bogovi progledali kroz prste, ali ne i ljudi.“ (Denis Derk, Večernji list)
Goran Stefanovski je najbolji dramski pisac sa prostora bivše Jugoslavije. (…) Njegova je osnovna metoda parodija, samo ozbiljna. Štoviše, moglo bi se reći da Stefanovski ispisuje svojevrsne moralitete. (…) Odiseja nadahnuto igra Ozren Grabarić, koji predvodi ansambl od deset glumaca, skopskih, ljubljanskih, beogradskih, zagrebačkih.“ (Tomislav Čadež, Jutarnji list)
„Fascinantna interpretacija kolektivnih i osobnih mitologija…“ (Peter Rak, Delo)
„Makedonski redatelj Aleksandar Popovski i dramaturginja Dora Delbianco prepoznali su u tekstu Stefanovskog i prostor za ironijski odmak od mita, za parodiju, farsu, pa i burlesku. Predstavu „Odisej“ stoga nije jednostavno žanrovski odrediti – ona je neka vrsta persiflaže „Odiseje“, koja ironizira tragički patos, a istodobno zadržava dramsku tenziju problematizirajući teme rata, genocida, silovanja žena u ratu, poslijeratnog kaosa, civilizacijske propasti prouzročene ratnim pustošenjima…“ (Kim Cuculić, Novi list)
Tekst: Goran Stefanovski Režija: Aleksandar Popovski Igraju: Ozran Grabarić, Anita Mančič, Branko Jordan, Nataša Matjašec Rošker, Svetozar Cvetković, Boris Isaković, Jasna Đuričić, Dijana Vidušić, Franjo Dijak, Nikola Ristovski
Ova prva velika regionalna koprodukcija ujedinila je šest pozorišta i jedan festival iz bivše Jugoslavije: „Teatar Ulysses“ Radeta Šerbedžije sa Briona, „Gavella“ iz Zagreba, Slovensko narodno gledališče iz Maribora, Atelje 212 iz Beograda, Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada, Sterijino pozorje iz Novog Sada i Teatar na navigatorot iz Skoplja.
Goran Stefanovski, po ocjenama kritike jedan od najboljih dramskih pisaca s prostora bivše države, u „Odiseju“ se podjednako referira na Homerov ep, kao i na raspad Jugoslavije. Njegov Odisej razočarani je ratnik koji se nakon završenih sukoba pokušava vratiti kući, kakva god ona bila, preispitujući čvrstoću obiteljskih spona, vjernost i dostojanstvo.
„Ovo je opojna kazališna čarolija u kojoj nema trule dnevne politke. (…) Kazališni čarobnjak Popovski jedinstvenu predstavu umijesio je i od antičkog, ali i balkanskog krvavog tijesta umetnuvši u nju i elemente mjuzikla te dječje predstave. (…) Odisej je zločinac kojem bi bogovi progledali kroz prste, ali ne i ljudi.“ (Denis Derk, Večernji list)
Goran Stefanovski je najbolji dramski pisac sa prostora bivše Jugoslavije. (…) Njegova je osnovna metoda parodija, samo ozbiljna. Štoviše, moglo bi se reći da Stefanovski ispisuje svojevrsne moralitete. (…) Odiseja nadahnuto igra Ozren Grabarić, koji predvodi ansambl od deset glumaca, skopskih, ljubljanskih, beogradskih, zagrebačkih.“ (Tomislav Čadež, Jutarnji list)
„Fascinantna interpretacija kolektivnih i osobnih mitologija…“ (Peter Rak, Delo)
„Makedonski redatelj Aleksandar Popovski i dramaturginja Dora Delbianco prepoznali su u tekstu Stefanovskog i prostor za ironijski odmak od mita, za parodiju, farsu, pa i burlesku. Predstavu „Odisej“ stoga nije jednostavno žanrovski odrediti – ona je neka vrsta persiflaže „Odiseje“, koja ironizira tragički patos, a istodobno zadržava dramsku tenziju problematizirajući teme rata, genocida, silovanja žena u ratu, poslijeratnog kaosa, civilizacijske propasti prouzročene ratnim pustošenjima…“ (Kim Cuculić, Novi list)
preuzeto: Akzent
